klasriljudin

Smokvica

❤️ Click here: Smokvice

Prokuratori su polagali raèune o svemu za zašto su bili zaduženi. Iz prošlosti Smokvice Da je Smokvica oduvijek na sdašnjem svojem mjestu u to ne treba sumnjati.

Sin naime te gospoðe u èijoj kuæi se našla Don Jakovljeva sestra imala je sina opakog gusara koga su Mleèani zarobili i koji je èamio u tamnici u Veneciji. Ova je Bratovština najvjerojatnije osnovana krajem XVI ili poèetkom XVII st. Prema tom popisu u Smokvici je tada živjelo 68 obitelji s ukupno 372 stanovnika.

Smokvica - Isti biskup piše g.

Smokvica Don Božo Banièeviæ Župa Smokvica na Korèuli Položaj i ime Smokvica je jedno od pet starih naselja na otoku Korèuli u kojem je kontinuitet ljudskog življenja neprestan od pretpovijesti do naših dana. Smještena je u sredini otoka na blago zavinutom podnožju brda Vele i Male Obale. Upravo tu gdje leži Smokvica otok je najširi i reljefno najraznovrsniji pa su se tu razvile još u davnoj prošlosti izvrsne meðumjesne i druge komunikacije. Od sjevernih vjetrova zaklonjena je s nekoliko gorskih kosa koje se pružaju u smjeru istok-zapad pa je otvorena jugu, suncu i morskom zraku; zato su u njoj zime neobièno blage i tople. U distriktu Smokvice susreæemo najveæa i najbrojnija polja na otoku, plodne doline i visoravni. Jednako tako u zaleðu naselja naæi æemo šumovite gore a tu i tamo rasijane brežuljke i glavice sa soènim pašnjacima i livadama. Stanovnici su se tijekom svih vjekova bavili poljoprivredom, a posebno vinogradarstvom. Istražujuæi imena župa na otoku Korèuli vidi o tome moju knjigu tek sam nakon dvije godine rada ustanovio da naziv Smokvica ne treba vezivati uz mediteransku voæku smokvu, nego uz prisutnost vode. Smokvici paralelne nazive nalazimo u Vignju na Pelješcu izvor vode , lokve na Hvaru i Braèu, izvore na više mjesta uz more podno Velebita itd. Nedaleko od Smokvice u polju Siknica nalazimo brojne lokve koje su zasigurno još u antièko doba morale dati ime tom kraju, tj. To kako æe lingvistièka znanost u nas Hrvata taj naziv dovesti u sklad s vodom i iz kojeg jezika tumaèiti taj korijen, zasad ne možemo ništa reæi, jer su nažalost, dosad neki jezikoslovci imali samo u pameti drvo smokvu. Da bi to moglo biti tako, razabrao sam iz naziva kao što su: Merag, Tarmerèica, Umag, Maglièa lokva, Magulica, Mokošica, Markušica, Smokoviæ, Majkovi itd. Takovi su nazivi otoèiæi: Smokvica, Mrkan, Mrduja, Mergola, Galija, Galijola i td Razlog za takovo razjašnjenje je jednostavan. Voda, i ona u neznatnim kolièinama prevažna je za život èovjekov, pa doseljeni Hrvati u naše krajeve gdje su ranije živjeli Romani nisu imali potrebe preimenovati te hidro nazive, nego su ih od njih naprosto preuzeli. Isti je razlog bio i sa nazivima na moru jer su ti otoèiæi u pravilu uvijek samotni te su služili kao orijentiri u navigaciji Uostalom ti su se nazivi baš najbolje i oèuvali tamo gdje su Romani bili i najuporniji u svome oèuvanju od propadanja: uz morsku obalu i na otocima. Ovdje spomenimo i stariji naziv za Dubravku u Konavlima Mrcine od dalm. Spomenimo od istog korijena i Mrzej ispod Smokvice od dalm. Iz prošlosti Smokvice Da je Smokvica oduvijek na sdašnjem svojem mjestu u to ne treba sumnjati. Tu je mreža brojnih putova divotno položena i preko svojih raskršæa dotièe sva podruèja smokviškog konfina a ima centar baš u središtu sadašnje Smokvice. Izgleda da su veæ u vrijeme Rimske uprave nad otokom na Korèuli bila tri distrikta: na zapadu blatski, u sredini smokviški, a na istoènom dijelu otoka žrnovski distrikt. Takovo je stanje župa zateklo i osnivanje Korèulanske biskupije g. Smokvica se, prema pisanju korèulanskog lijeènika Paulinija 1696-1757 u svojoj opsežnoj Povijesti Korèule na talijanskom jeziku, prvi put spominje u jednom arhivskom dokumentu iz g. Marije spominje se prvi put g. U tom istom stoljeæu spominje se još 6 raznih crkvica. Marije, njezin župnik Don Dimitrije i njegov klerik Staniæ. U to vrijeme, a i poslije, svi seoski župnici zovu se kapelani. To što je uz don Dimitrija spomenut i klerik Staniæ, govori o važnosti župe Smokvica za odgoj sveæenièkog podmlatka u biskupiji Korèulanskoj. Najstariji spis koji donekle definira status Smokvice bio je onaj korèulanskog biskupa Tome Malumbra iz g. To je ono vrijeme kad je Marko Andrijiæ završavao zvonik Katedrale sv. Marije i grobljanskom crkvom sv. Obje te crkve bile su bogate zahvaljujuæi prihodima od svojih zemalja u vinu, žitu i soèivu. Od prihoda crkve sv. Ciprijana biskup je udovoljio molbi don Petra Obradi, korèulanskog kanonika da sagradi za sebe pustinjaèku kuæu za povuèeni život u osami na glavici sv. A i stilske karakteristike te kuæe koja je prošlih godina obnovljena govore da je sagraðena krajem XV st. Imamo još i jedan drugi akt biskupa Malumbre iz g. Marije Djevice u reèenom selu Smokvici koju veæ dugo vremena obasiplju darovima nad kojom reèena Universitas ima patronatsko pravo kako kaže javna listina sastavljena dana 22 srpnja 1458. Marka Korèulanskoga u prisustvu gosp. Deodata Junio, Benedikta Floriæ i ostalih. Prokuratori i sindici Smokvice koji su isposlovali ovaj akt od biskupa Malumbre bili su: Nikola Obradi, Ivan pok Frana i Andrija pok. O Smokvici i njezinim crkvama imamo podataka u Vizitacijama nadbiskupa apostolskog vizitatora iz Verone Augustina Valijera g 1579, apostolskog vizitatora Mihovila Priulija g. I više korèulanskih biskupa ostavilo je svoje Vizitacije koje se sada èuvaju u arhivu biskupije u Dubrovniku ali one za sada nisu dostupne. Isto tako i Vizitacija zadarskog biskupa Garzadora za Smokvicu nije dostupna osim nekih neznatnih odredaba. O nekim važnim upozorenjima, savjetima i odredbama spomenutih Vizitacija više æe se reæi kad bude rijeè o pojedinim crkvama na podruèju Smokvice. Ratova, neprijateljskih upada, zarobljavanja Smokvièana nikada u povijesti Smokvice nije uzmanjkalo, a o tome još je mnogo saèuvano u usmenoj predaji živuæih Smokvièana. Razlog je možda u tome što je Smokvica otvorena prema moru u Lastovskom kanalu odakle su gusari lako mogli doæi. Isto tako dolazili su pljaèkaši i nasilnici preko Blataca i Privora od Gradine. No nisu bili rijetki ni oni koji su dlazili iz Mirja preko Prapatne pa èak i isti gusari koji bi opljaèkali Èaru dolazili su kroz Draèevicu u Smokvicu. Radi obrane sela postojala je na Stagni kuæa zvana Stražara. Kasnije kumpanjija simbolizira, junaèku smotru, narodno veselje, ponos sreæu, blagostanje i mir naroda. No unatoè svemu tome povijest bilježi nekoliko zgoda u kojima su Smokvièani znatno stradali. Izgleda da su Turci napadali otok još g. Mnogi korèulanski biskupi tuže se sv. Stolici u svojim Izvješæima na ratove s Turcima, na siromaštvo, depopulaciju i td. Tu je moralo biti proliveno dosta krvi i i poslije naðeno mnogo mrtvih i na jednoj i na drugoj strani. Držimo da neprijatelj tom zgodom nije prodro do same Smokvice, inaèe bi sve bilo popaljeno i oplijenjeno. Iz izvještaja vizitatora Valijera g. Možda je razlog tako malog broja ljudi osim onog umiranja od sukoba sa pljaèkašima i gusarima bio i onaj od èeste pohare kužnih bolesti koje su znale odnijeti i do polovice stanovnika na otoku, a naroèito u gradu. Podkralj Alžira Uluz-ali napao je snažnim brodovljem grad Korèulu, Turci iz Herceg-Novog s tri galije prodrli su kroz Gršæicu do Blata. A Karakozije iz Ulcinja na povratku iz Hvara iskrca brojne èete u raèiškoj uvali, koje su potom harale Pupnatom, Žrnovom i Lumbardom, gdje su se ponovno ukrcali i otošli prema odredištu u pravcu Lepanta. Biskup Mrin Drago 1708-1733 u svom Izvješæu na sv. Ti gusari zapale u Smokvici više kuæa, a mnoge i opljaèkaju, a 23 Smokvièanina poslije odvedu u ropstvo meðu kojima sestru don Jakova Saleèiæa sa šestero nejake djece. Ona je bila udata za nekog Antušina i kod ovog napada njezinog muža nije bilo kod kuæe. Što uèenjak i kanonik Don Jakov nije pokušavao uèiniti u Veneciji i Rimu i u kuæi u Albaniji gdje mu se našla sestra da ih sve vrati u Smokvicu. Sin naime te gospoðe u èijoj kuæi se našla Don Jakovljeva sestra imala je sina opakog gusara koga su Mleèani zarobili i koji je èamio u tamnici u Veneciji. To se meðutim nije dogodilo jer su Mleèani bili tvrdi i pretvrdi i nisu popuštali. Tom zgodom don Mrko Bono župnik Smokvice, kad su Turci navalili na njegovu kuæu, oružjem usmrti dvojicu a sedmoricu gusara rani. Potom je bio od ostalih svladan, odveden u Ulcinj i tamo prodan za 100 cekina. Nakon dvije godine izbavi ga rodbina za 141 cekin. Hrabri pastir don Marko ponovo se vrati u Smokvicu, gdje je župnikovao do svoje smrti g. Tom zgodom je bila zapaljena kuæa gdje je stanovao don Marko. Smokvica je dala Crkvi i domovini više vrijednih, uèenih i uglednih crkvenih djelatnika. Iz Smokvice su potekli i drugi sveæenici iz obitelji: Tomašiæ, Pecotiæ, Koruniæ i Banièeviæ. Vicko Tomašiæ bio je provincijal franj. Jeronima poèetkom ovog stoljeæa. On je boravio u Zadru i mnogo se zalagao za gradnju sadašnje župne crkve u Smokvici. Od toponima koji se spominju u distriktu Smokvice u XIV st spomenimo samo one najvažnije: dva pudara Dracevice, dva pudara in Potvasia et Bagna, pudar u Lovi, pudar u Doli, dva pudara Cruseve, dva pudara in Prapradno et Stiniva, pudar Na Visgni et Gnivica. Zatim Selca, Morcan, Prischiap izmeðu Smokvice i Blata. Sitnica sub santo Ivano, Pod Brig, Capalgschi privor, na Tiscna korita, Bobovisga subter Gradina. Od prezimena iz XIV st navedimo samo Brajnišiæ i Dragonjiæ. Od nižih èinovnika u Smokvici u XIV st su: glasnik koji razglašuje odredbe vlasti, gastald sa posebnim ovlastima, polšæici procjenitelji poljske štete osobito žita i paze na èuvanje i upotrebu vode, pudari koji prijavljuju štetu, gajari nadziratelji opæinskih i drugih gajeva, kolektori sakupljaèi žita i vina, kapitan od mlina koji pazi da se sve žito požanje, ovrše i ne izvozi. Smokviška polja veoma su poznata i èesto zabilježavana u arhivskim knjigama jer su ona hranila ne samo puk Smokvice nego su sa tih istih polja i mnoge crkve, oltari i mnogi plemiæi iz Korèule ubirali i crpili dobra za svoje uzrdržavanje I smokviške su crkve a navlastito župna crkva sv. Marije i grobljanska crkva sv. Ciprijana imale mnoge posjede u zemljama, u sijanici i vinogradima. I župnici su takoðer imali mnoge zemlje nad kojima su stajali dva prokuratora koji su se brinuli da prihodi s njih u svoje vrijeme doðu do svog vlasnika t. Smokviški je župnik kako æemo to poslije vidjeti imao znaèajne prihode u naravi i u novcu. Smokvièani su se služili Lukama: Brnom i morem u Mirju preko Prapatne, ali su svoje dažbine slali u Korèulu preko Zavalatice. Paulini navodi da su Smokvièani imali svoju crkvu sv. Martina u Zavalatici a i u Statutu se Zavalatica vezuje uz posjede Smokvice. To ne treba èudit ako znamo da je župnik za Èaru i Smokvicu bio isti i da je on stanovao redovito u Smokvici. Sve je to posljedica male razdaljine t. Župa od pamtivijeka Veæ smo gore spomenuli kako su veæ u rimsko vrijeme na Korèuli bila tri glavna distrikta: blatski, smokviški i žrnovski. Iz ovih temeljnih odvajali su se poslije drugi distrikti. Èara se odvojila od Snmokvice i kao župa tek u novije vrijeme. Znademo da Matiène knjige u Èari poèinju g. A kroz više navrata u XV stoljeæu u vrijeme biskupa Andrije Kanaveliæa i Luke Leoni Èarani od ovih biskupa preko svojih prestavnika traže svoje privilegije i povlastice za svoje dvije najvažnije crkve i za svoje mjesto da mogu sami birati župnika kojega æe èasno i uzdržavati. To su isto tražili i od biskupa Teodora Diedo g. Svi biskupi su sve traženo potvrðivali i odobravali a Èara je ipak ostajala pod župnikom iz Smokvice. Za Smokvicu vizitator Priuli daje jedan osnovni podatak: Crkva sv. Buduæi da je Smokvica trajno naselje od pretpovijesti do danas, možemo zakljuèiti da je ona imala kršæanskih sljedbenika veæ u apostolsko doba jer se Korèula nalazi na trasi putova Otrant- srednji Jadran i Blkanski — Apeninski poluotok. Tu su mogli zakoraèiti uèenici sv. Marka koje je ovamo u Dalmaciju i Ilirik slao sv. Pavao da nviještaju Evanðelje. Osim toga u toplim predjelima u okolišu Smokvice mogli su pustinjaci, o kojima piše sv. Jeronim, razviti svoje ugodne naseobine i sebi lako proskrbiti potrebno za život. Smokvica u svemu slijedi crkvenost otoka Korèule pa tako i jurisdikciju bskupa. Najprije je podpadala pod solinske biskupe, a poslije možda pod biskupe Narone i Makarske. To se razabire s obzirom na ekonomiju iz Korèulanskog Statuta iz g. U to vrijeme bilo je obilje vrsnih sveæenika. Izgleda da su u ranija vremena tu župnici bili veæinom iz grada najprije plemiæi, poslije puèani a još kasnije oni iz ostalih naselja otoka Korèule. Više korèulanskih biskupa sastavilo je Vizitacije crkava i crkvenih ustanova i dalo detaljne i danas veoma korisne opise svega što su na tim svojim vizitama vidjeli i doživjeli. Od svih najstarija je i najvrijednija je ona biskupa Teodora Diedo iz g. Vjerojatno je on imao uzor u Vizitaciji apostolskog vizitatora Augustina Valiera nadbiskupa iz Verone g. Biskup Diedo donosi nam tu obilje podataka za crkvene objekte, liturgijski, društveni, ekonomski i pravni život tadašnje Smokvice. On nam donosi tadašnja neka smokviška prezimena: Toma Tomašiæ prokurator crkve sv. Ivana, Marin Mateloviæ vjerojatno prokurator crkve sv. Petra, dužnik crkvi, Prijam Španjiæ prokurator crkve sv. Vida, dužnik crkvi, Nikola Martinoviæ, Antun Baniæeviæ prokurator skupa sa Franom Koruniæ, dužnici su crkvi, Žuvan Lušiæ, Andrija Tomašiæ, Petar Pecotiæ, Ivan Baboriæ itd Za ostale koji se tu spominju nije sigurno da su bili Smokvièani jer su oni mogli posjedovati u Smokvici a živjeti u Korèuli kao don Petar Banisius Banièeviæ , župnik Žrnova i Pupnata a poslije i kanonik-ispovjednik. Na drugom mjestu, tih istih godina spominju se Jakov Katarinoviæ zvani Baniæeviæ , Pavao Baniæeviæ, Marin Baniæeviæ, Antun Bartulov, Marko Pecotiæ, Vincenco Zilio, Jerko Zammaria, Nikola Gatti, Andrija Izmaeli, Ivan Vidoš itd. Od smokviških toponima biskup Diedo spominje one veæ naprijed navedene kao i: Gornja Njivica Postinami, Draèevica Pobrigi, Banja ispod Smokvice, Pod Malo Sridnje berdo, Krušiko Postine, Podstražišæe , Kruševo ispod Smokvice, Draèevica na Mrzeju, Draèevica ipod Smokvice i td. S obzirom na mrginjante biskup ovako definira strane svijeta: od zapada, od istoka, od podneva, od bure, uz javni put. Na drugom mjestu imamo: od oštra, od šiloka, od maistrala, od pulenta, od tremuntane. Meðu mrginjantima èesto se spominje zemlja župnika Smokvice kao i zemlja Bratovštine, ali ne znamo koje bratovštine: Gospe kandalore ili Tijela Kristova ili Gospe od Ruzarija? Iz Vizitacije je oèito kako biskup pregledava razne raèune, inventare, prihode kako crkava tako i bratovština. Prokuratori su polagali raèune o svemu za zašto su bili zaduženi. Tu je bilo neriješenih raèuna i dugova još iz vremena biskupa Rafaela Riva 1605-1610. Ako im je dug bio visok, biskup im omoguæuje kredit kako bi im rokove namire dugova produžio, a ako je neznatan da se vrati kroz dvije godine u dvije rate, potpuno. Tu vidimo kolika je bila financijska aktivnost crkve i struktura koje je prate. Biskup je na taj naèin upoznao velik broj mještana Smokvice što mu je boravak u Smokvici uèinilo još ugodnijim i ljepšim. Ovdje navedimo i jednu zanimljivost iz jednog dokumenta biskupa Dieda iz g. Oèita je bila biskupova namjera da se opæa dobra pa i ona iz Smokvice dijele onima koji ih nemaju. Isto tako župnik Žrnova i Pupnata Don Frano Goriglaviæ krajem XVI i POèetkom XVII st. Nikole u Èari 4 gonjaja kao i jednu zemlju na Donjem Lovu. Iz ovog se vidi da su ljudi sa istoènog dijela otoka imali udio u baštini, crkvenoj kao nadarbenici ili vlastotoj, na podruèju distrikta Smokvice. Biskup je sa brojnom pratnjom svojim službenika održao pontifikalnu sv. Narod je pjevao misu a istog dana skupa s biskupom i sveèanu veèernju. Kasnije su i drugi biskupi svojim vizitacijama unaprijedili razvitak crkvenog života s obzirom na crkvenu disciplinu, crkvenu arhitekturu, crkveni namještaj, te nabavu liturgijskog ruha, oltarnog zlata i srebra itd. Župnici O prvim župnicima Smokvice ne znamo ništa, o tome nema arhivskih dokumenata. No župa Smokvica je župa od pamtivijeka i tu su se morali izmjeniti mnogi i mnogi župnici još prije nego je utemeljena Korèulanska biskupija 1300 i prije nego su utemeljeni arhivi 1329. Najstariji župnik za koga znamo da je bio u Smokvici je don Dimitrije i njegov klerik Staniæ. Oni su poznati iz jednog arhivskog spisa Opæine koji govori, kako piše Foretiæ, o jednom sudskom sporu g. To su èuli svjedoci Lukin Bilšiæ i Marko Obradoviæ. Tako je protiv Satriæa pokrenuta i druga parnica. Drugi je župnik najvjerojatnije don Petar Obradi, onaj sveæenik što ga spominje akt biskupa Malumbre g. Ciprijana za gradnju pustinjaèke kuæe na Glavici sv. Antuna u Korèuli gje æe on provoditi samotnjaèki život i služiti Bogu. Treæi je župnik nama poznati iz jednog akta takoðer biskupa Malumbre u kejem on spominje gosp. Akt je satavljen 9. III 1498 a župnik je Stjepan živio neznatno vrijeme prije toga. Èetvrti je župnik za koga znamo bio don Marko de Caris iz Korèule. Njega spominje Valierova Vizitacija g. On je bio dugo godina župnik. Na pitanje vizitatora župljanima kakav im je župnik, odgovaraju hvaleæi ga, a tako i župnik svoje župljane koji su ga oèito voljeli. Peti poznati župnik bio je don Augustin Celubin kojega spominje Vizitacija Priulijeva g. Taj vrt je nekoæ držao gosp. Augustin Celubin župnik ovog sela a sada su se upleli nasljednici gosp. Ostali župnici spominju se kronološkim redom od g. On je napravio taj popis ne iz nekog drugog motiva nego samo da bi se mogao preko sv. I zato, jer se taj popis nalazio u sakristiji, u vrijeme požara župne kuæe što su ga podmetnuli njemaèki okupatori u prošlom svetskom ratu , on nam se providnosno saèuvao. Da don Marko nije bio tako dobar i pobožan župnik, mi danas o starijim župnicima Smokvice ne bismo ništa znali, a što bi bila nenadoknadiva šteta. O ovom župniku èesto se èita u arhiv. Na Sinodi što ju je sazvao biskup Diedo g. Isti se župnik Smokvice don Marin spominje i u jednom aktu kao nadarbenik oltara sv. Ivana u korèulanskoj katedrali g. Možda je to pogreška da umjesto don Petar piše don Marin, a možda su postojali i jedan i drugi. U spisima biskupa Dieda uvijek se spominje župnik Don Marin Donjerkoviæ, a biskup Fagagna ima Don Petar Donjerkoviæ kao i Don Marko Tabain koji je uzimao te podatke iz matiènih knjiga Smokvice. Ne treba prešutjeti ni spomen još jednog biskupskog prokuratora koji je bio župnik i vanjski biskupov vikar u Smokvici. To je bio don Nikola Tomašiæ 1660-1690 u vrijeme biskupa Nikole Španiæa 1673-1707. On je jedan od smokviških sveæenika iz obitelji Tomašiæ i po savoj prilici na njemu se lomilo biskupovo koplje izmeðu Smokvice i Blata. Još naime biskup Diedo bio je poradi velièine mjesta i broja plemiæa koji su tamo živjeli postavio u Blato svog tzv. Tada je k tome Blato imalo dvije župe 1593-1769. U biskupskim Izvješæima nigdje ne nalazimo da bi koji župnik ili vikar iz Blata ili iz Korèule ili kojeg drugog mjesta išao umjesto biskupa u Rim, a iz Smokvice evo i po drugi put župnik koji je bio i biskupov Vanjski Vikar ide u Rim. Ovog puta u oèima biskupa Španiæa Smokvica je imala prednost, ispred svih ostalih mjesta na otoku. Razlozi zašto biskupi ponekad ne idu u Rim su najèešæe ovi: siromaštvo, ratovi, bolesti, sprijeèenost, nepripremljenost i td. Spomenimo i još jednog smokviškog župnika koji je poslije postao najprije Šibenski 1863-1872 a poslije i Dubrovaèki biskup! To je don Ivan Zafron 1834-1835 potonji veliki borac za obnovu dostojanstva korèulanske crkve a što je rezultiralo imenovanjem korèulanskog župnika opatom 1876. Pokopan je u crkvi sv. Crkve Smokvica od pamtivijeka ima svoju župnu crkvu pod okriljem sv. Marije koja se slavi na 2. Danas se taj blagdan zove Svjeænica, Kandalora ili Prikazanje Gospodinovo. Titular je preuzet iz Evanðelja po Luki pa mu to daje dimenziju davne prošlosti. Ta se crkva, kako smo veæ rekli, prvi put spominje u arhiv aktima g. Nad ovom crkvom puk Smokvice imao je patronatsko pravo što je znaèilo autonomnost za puk Smokvice u upravljanju crkvom i njezinim dobrima. Sve to govori o pravima puka koja idu daleko u prošlost, tamo od pamtivijeka. Prvi iako slabašni opis ove crkve daje nam Vizitacija nadbiskupa Valiera g. Marije u selu Smokvici, u kojoj, i u selu Èari ovoj župi podložnoj, ima 60 duša od Prièesti... Krštena se voda èuva u staklenoj boci. Tu ima samo jedan oltar sa oltarnom slikom i srebrnim križem te sa 2 pozlaæena anðela. Crkva ima prihode od vinograda u visini 10 dukata koje prokuratori troše za vosak i ostale crkvene potrebe. Postoji i bratovština Presv. Tijela Kristova valjano utemeljena i voðena. Neka se nabavi pokretni oltar 8 x 10 unèa te novi reformirani Misal, 2 svjeænjaka željezna te feraliæ za Prièest bolesnika. Kropionica za krštenu vodu neka se izvana prenese u crkvu i postavi s lijeve strane. On spominje drveno Svetohranište ali pozlaæeno. Sakristija se nalazi sa strane Evanðelja. Tu je kalež nedavno nabavljen koji ima èašu srebrnu a patenu i pozlaæenu. Sa dva stara kaleža zabranjuje govorit misu. Tu je vidio sveæenièki plašt dosta dolièan i svileni baldakin te 3 misnice bijele i jednu svilenu crvene boje. Isto tako on opaža srebrni križ sa doliènim svjeænjacima te novi Misal ali preporuèa da se kupi drugi još veæi. Sakramente one koji zadržavaju ili upotrebljavaju dobra crkve, bili oni ma kojeg roda, ako prije ne vrate duga. Korèulanski pak biskup Teodor Diedo daje kudikamo bolji opis crkve sv. Nareðuje da se kupi pokaznica sa staklima za procesije, da se nabavi bolja kamena krstionica sa zakljuèanim natkriljem. Veliki oltar neka se posveti. Oltarna slika je dosta dobra, a tu su i dva svjeænjaka i dva anðela sa srebrnim križem dolièno pozlaæenim. Sam župnik Don Marin Donjerkoviæ je izjavio da crkva i oltar posjeduju mnoga nepokretna dobra. U sakristiji je srebreni, pozlaæeni kalež. Postoje i dva kaleža ošteæena od kojih se može napraviti jedna pokaznica. Bakrenu kadionicu treba zamjeniti novom srebrenom. Tu su i tri misnice; jedna je bijela svilena a druge dvije od svile sa crvenim križevima sa obje strane u sredini. U sakristiji je dosta vlage pa bi trebalo zemlju što je izvana odvesti otuda. I neka se pripazi da krov ne prokišnjava. Tu je i plašt svileni crveni sa zlatnim resama. Neka se nabavi crni plašt i misnica za mise za pokojne. Neka se naèini još jedan prozor istih dimenzija onoga koji je veæ tu. Isto tako neka se nabavi i jedan ormar od prikladna drva u kojem æe se èuvati sve sveto ruho. Neka se zvonce za Prièest bolesnika popravi ili novo nabavi. Postoji tu i lijepa svilena umbrela zelene boje. Novi drveni križ neka se oboji i postavi poviše grede ispod koje su svijeæe. Pred Svetotajstvom su tri kandile od kojih jedna stalno gori. Postoje i dva ceroferara drvena pozlaæena kao i dva fanarija pozlaæena. Neka se napravi prikladna ispovjedaonica i postavi sa lijeve strane ili sa strane epistole. Vizitator pak Oktavijan Garzadoro g. Izgleda da je tada veæ crkva sv. Marije postigla zadovoljavajuæi izgled nakon što su predhodni vizitatori toliko toga u toj crkvi željeli popraviti i unaprijediti. U Izvješæu pak biskupa Jeronima Andreis 1665-1673 Vat. Stolici èitamo da su u biskupiji 6 gradova sex opida i da se u svokom od njih nadograðuju i poveæavaju župne crkve. Marije biskup Andreis je posvetio g. Možda je ona za vrijeme ovoga biskupa bila dobila onaj svoj temeljni oblik, oblik križa kojeg se još sjeæaju stariji Smokvièani. Biskup Španiæ 1673-1707 u svojim brojnim Izvješæima sv. Taj oltar o kome piše biskup Španiæ je sadašnji mramorni oltar Gospe od Ruzarija, a u staroj je crkvi to bio oltar sv. Usput spomenimo da je obitelj Španiæ i u katedrali sv. Još s ovim radovima stara smokviška crkva nije bila završena. Biskup Antun Belglava 1781-1787 posvetio je 30 travnja g. Marije pošto je ona još jednom bila proširena i nadograðena g. Tada je možda ona dobila onaj dvostruki balatur kojega se sjeæaju stariji ljudi. Iz ovih kratkih arhivskih isjeèaka o crkvi sv. Marije, doznajemo mnogo toga o Smkvici i narodu Smokvice. U prvom redu tu se nameæe jedan glavni i veliki zakljuèak : Narod Smkvice je kroz XVI, a posebno kroz XVII i XVIII stoljeæe neprestano popravljao, poveæavao, dotjerivao svoju crkvu. Tu se vidi jedna permanentna okupacija Smokvièana da se ne mire sa aktualnim stanjem svoje crkve jer njima ona mora biti još mnogo bolja i mnogo savršenija. Tu svoju vitalnost, želju i ambiciju neminovno su oni poslije pretoèili i projicirali u gradnju sadašnje nove crkve Gospe Kandalore kojom se Smokvica doista može ponositi. Da nije dakle, u dušama i svijesti starih Smokvièana kroz tolika stoljeæa bilo one duhovne snage i potencije, ne bi se poslije bila mogla ni zamisliti ni ostvariti gradnja sadašnje nove župne crkve. Kad smo još pri crkvi sv. Marije recimo i nešto o bogatstvu te crkve g. U ovim poljima ima crkva sa vinogradima i ledina pa i partimencija. Vinogradi koji su donosili crkvi èetvrti dio bili su: Ograda u selu odmah uz crkvu, u Banji 4, na Pudašæici 1 sa paritmencijom, ukupno 7,5 gonjaja. Za zemlje koje crkvi donose samo èetvrtinu biskup odreðuje da se moraju zapustiti i vratiti crkvi vjerojatno sugerirajuæi poslije neka nova rješenja za te zemlje. Crkva je imala i brojne zemlje za sijanje: na Morkanu 1, na Morkanu pod Humac 2, na Morkanu Šešavica 1, Podrun 1, Komorališæa 1, Donji Lov u Progonu gdje je Smolara 1, Buta 1, Kotiljina 2, Gradac 1, Svinjarevo selo 1, Dubravica pod Komom 1, Sitnica 1, Radovièina Glavica 1, Zaguža plat u Dole 1, Èezeljina 1, Podgraðe 1 i drugi brojni tereni koji su biskupu bili neèitljivi pa ih zato nije ni zapisao. Od svih ovih terena samo je za deset njih dana površina i ona iznosi ukupno 24 gonjaja, a za ostalih 14 nije dana površina a može se reæi da je ona još i veæa nego 24 gonjaja. Ova æe dobra kasnije crkvi donijeti znatnu pomoæ kad se bude gradila nova crkva. Zbog naglog prirasta stanovništva u Smokvici veæ krajem XIX st pomišljalo se na gradnju nove crkve iako je stara imala orgulje iz Venecije teatar , sat sa brojèanikom i kazaljkama poviše rozete takoðer iz Venecije , staru i prostranu ložu oko g. U crkvi su bila tri lijepa kamena oltara, ispovjedaonica, dvostruki balatur i novo svetohranište. Ovo svetohranište bio je nabavio u Veneciji posljednji korèulanski biskup Josip Kosiriæ g. Zapadalo je 640 fiorini. Ali kako zbog svoje malenosti nije biskup bio s njim zadovoljan, a naroèito kanonici, svetohranište je prodano župnoj crkvi sv. Marije u Smokvici i g. A to svetohranište koje je tim povodom kupljeno za smokvišku crkvu, nalazi se i sada u župnoj crkvi u Smokvici. I druga dva pokrajna oltara u sadšnjoj župnoj crkvi preuzeta su takoðer iz stare crkve. Gradnja nove crkve zapoèeta je g. Zvonik je don Mrko završio tek g. Crkva je sagraðena po nacrtu arhit. Ivekoviæa i ona je njegovo najbolje ostvarenje. Istièe se svojom velièinom, proèeljem, stilskim karakteristikama u neoromanici i neogotici, portalom, rozetom, kontraforima i td. Unutra ima prekrasni przbiterij, tri laðe, tri oltara, svetohranište, kako smo veæ spomenuli, iz g. Jednom rijeèi, ona je takova da bi mogla u jednom biskupijskom središtu biti tamošnja katedrala. Zanimljiv je podatak što ga donosi Paulini, da se u blizini crkve izmeðu ostalih dobrotvornih mjesta može spomenuti i gostinjac ospitale , ubožnica za siromahe. Ne zna se kada je utemeljen, a po njegovu mišljenu èini se da nije iz njegova doba, jer se navodi u aktima od g. Ostale crkvice na podruèju župe Smokvica su ove: Crkvica sv. Mihovila na sjeveroistoènoj strani sela. Ona èuva selo od neprijatelja niz Ravance i iz pravca Draèevice od sv Andrije. Sagraðena je na stijeni i otuda puca pogled na sve glavne putne pravce u kraju Smokvice. Ona se prvi put spominje g. Neki Smokvièani misle da bi ona mogla biti prva župna crkva ali to se nièim ne može potkrijepiti a narod nikad nije imao nad njom patronatsko pravo. Ovu crkvu spominje vizitator Valier g. Rektor joj je jedan iz njegove obitelji. Koji su joj prihodi i kakve su obaveza prema njoj vizitator nije mogao shvatiti. Oltar joj je sasvim gol, nema zvona niti vrata. Vizitator oèito gnjevan tim stanjem ove crkve, odreðuje da se drži zatvorena ili da se sruši i na tom mjestu postavi križ. Augustin Celubin za koga znamo da je u Smokvici bio župnik možda baš i u to vrijeme. Crkva ima nekoliko vinograda s pravom crkve èiji su prihodi 4 dukata a u njoj je dužnost reæi misu 2 puta na godinu. Oltar joj je gol, nema vrata i naziva se poljskom crkvom. Kroz 30 godina dakle ova crkva nije išla znatno na bolje. Vizitator zapovijeda da se nabavi što je potrebno za oltar i da se drži zatvorenom tako da barem životinje ne mogu u nju uljesti. Vinko de Paulis Pavloviæ za koga znamo da je u to vrijeme on župnik u Žrnovu. Nadarbina joj je biskupskog prava. Dobra su ova: Na Višnji pet èetvrtina gonjaja vinograda pokraj baštinika gosp. Teodata de Simonetis od zapada, od istoka joj je Josip de Andreis. I u Draèevici jedan gonjaj kod Nikole Martinoviæ iz Smokvice od zapada, od istoka je pak vinograd crkve sv. Marije koja je župna u ovom selu. K tomu u Draèevici tri èetvrtine gonjaja vinograda kod gosp. Alojzija Vidoš sa zapada i gosp. Nikole Kanaveliæa od podneva. U ovoj crkvi sve nedostaje. Neka se iskorijene stabla koja su gore na krovu. Zaèudo da ovaj vrli biskup nije izrekao nikakvu odredbu za ovu crkvu. Možda je pomislio da je veæ odviše dao zapovijedi i odredaba za druge crkvene objekte. Ovi nam arhivski zapisi daju lošu sliku o ovoj crkvi a možda ukazuju i na teškoæe s kojima se susretala Smokvica toga doba. Oèito je ipak da je crkva imala dobara ali se nameæe pitanje je li bilo dovoljno radne snage da se sve obradi, oplodi i oplemeni. Posveæena je biskupu i muèeniku iz Kartage, najveæem crkvenom piscu i nauèitelju u III st. Ovaj titul odaje svu davnu prošlost i starinu u kraju Smokvice i on skriva podatke koji postaju ishodištem za povijest Smokvice. Ciprijan je bio najprije visoki državni èinovnik, a potom obraæenik te sveæenik i biskup. Gotovo je sva teološka pitanja u svojim spisima obraðivao i razraðivao i uvijek gledao èistoæu, afirmaciju i mir Crkve što sve proizlazi iz vjere i pojaèava dobra vjere. Bio je snažan borac za èistoæu vjere i vrline u duši èovjeka te je bio željan muèeništva za vjeru. Zato je i bio zahvalan Bogu što ga je carski sudac osudio na smrt te je potom zapovijedio da se krvniku koji æe mu osjeæi glavu, isplatiti 25 zlatnika. Upravo tolika Ciprijanova želja da se pošto poto doèepa neba mogla je biti presudna da su stari Smokvièani u davna vremena voðeni mudrošæu svog duhovnog pastira možda još u IV st ovo groblje a tako i sebe i svoje pokojne stavili pod zaštitu tako znamenitog sveca i sjajnog muèenika kao što je sv. Po primjeru ovog divnog uzora koji teži za nebom htjelo se potaknuti svakog èovjeka koji ovdje živi i umire da sebe usmjeri na hod prema nebu. Inaèe crkva se, po pisanju Paulinija, spominje prvi put g. U jednom dokumentu iz g. O ovoj crkvi piše korèulanski biskup Toma Malumbra 1463-1513 te iste godine 1484 u povodu zahtjeva don Petra Obradi da mu biskup dopusti uzimati dvije godine dobra ove crkve s kojima æe podiæi sebi pustinjaèku kuæu na glavici sv. Ciprijana koji je dohranjen i utemeljen od starine njihovim vlastitim novcem, okreæuæi plodove i prihode istog beneficija na upotrebu i dobro sveæenika i njihove župne crkve u Smokvici. I inaèe on je poznat u Korèuli kao kanonik. Iz jednog drugog veæ gore navedenog dokumenta takoðer biskupa Malumbre upada u oèi da su prokuratori i sindici iz Smokvice takoðer iz obitelji Obradi. Znademo pak i to da je Cepreda Obradi bio poslanik korèulanmske opæine ovlašten da skupa sa Blažom Èrnotiæ pregovara u Dubrovniku sa biskupom Ivanom o prijenosu biskupskog sjedišta iz Stona u Korèulu. Ovaj dokumenat biskupa Malumbre satavljen je u biskupovoj spavaæoj sobi u Korèuli dana 7 ožujka 1484 u prisustvu Don Petra Obradi te svjedoka gosp. Jakova i Frana Obradi, i Ivana Petrova Brajan i ostalih. Ciprijana sagraðena je dakle u to vrijeme pustinjaèka kuæa na glavici sv. Antuna u Korèuli kako je to i danas vidljivo. Ovdje nam se nameæe i pitanje jeli obitelj Obradi ista što i Obradoviæ u Smokvici, i ako je to tako nisu li i svi oni iz obitelji Obradi upravo iz Smokvice? U smokviškom konfinu imali su baštine i obitelji: Donjerkoviæ, Španiæ, Protiæ, Cetiniæ, Rozanoviæ Roziæ i td i pitanje je jesu li one i bile smokviške obitelji ili su te obitelji tu imale samo svoju zemlju? Kad je rijeè o dobrima crkve sv. Ciprijana ona tada nisu bila mala. Crkva je imala vinograde u: Draèevici 2, Kruševu 2, Podvasju 4, na Lovu 2, na Donjoj Njivici 1, na Višnji 1, ukupno 12 gonjaja. Isto tako ta je crkva imala zemlje sijanice : na Siknici 4, na Morkanu 1 i vrtle sa maslinama u Smokvici, ukupno 4 gonjaja i èetvrt. Biskup Malumbra savršeno piše:.. Ciprijana navikli vladati i upravljati i usmjeriti na upotrebu i dobro župne crkve istih ljudi iz Smokvice. Vjerojatno su vizitatorovi pomoænici koji su najprije vršili vizitaciju u Blatu, u Smokvicu došli nekim drugim putem a ne ni preko Lova niti preko Gradine tako da nisu prošli preko Siknice te tamo uoèili 4 važne crkve. Ciprijana gdje je groblje. Zapovijedio je da se odmah ogradi meðom kako ne bi živina mogla uljesti. U crkvi je oltar ali bez ukrasa. Župnik tu govori misu na dan spomena svih mrtvih i u vrijeme oèekivanja za župu svima potrebnih. Zapovijedio je dobro zatvoriti spomenutu crkvu koja je udaljena polovinu miljara po prilici i nema nikakvih posebnih prihoda. Ondje je dao odrješenje svim vjernim mrtvima. U Vizitaciji pak biskupa Teodora Dieda g. Neka se malo doliènije uredi tlo. Neka se crkva neprestano drži zatvorenom kad u njoj nema mise. Neka se groblje zatvori kamenom meðom uokolo da životinje ne mogu uæi. Nakon što je srušena stara, sadašnja je crkva sagraðena na istom lokalitetu g. Marije glavni oltar s kraja XV st. U toj crkvi je grob za sveæenike. U grobu su veæ pokopani Don Spaso Koruniæ i Don Marko Tomašiæ. Don Antun Koruniæ oko g. Za ostale župnike ne znamo gdje su pokapani. Sada je na groblju sagraðena nova mrtvaènica i opremljena je svime što treba. Zapadno preko puta pri Marèa vrhu nalazili su se brojni starohrvatski a i drugi grobovi koji su uglavnom nepažnjom uništeni a da prethodno nisu istraženi. Ova crkva nalazi se u klancu na meðumjesnom prethistorijskom putu Smokvica-Blato a tuda se ide i na vodu na lokve. Malo je koji prostor na otoku Korèuli a i drugdje imao taku prometnu važnost kao ovaj klanac u kojem su brojna raskršæa putova. Da je taj punkt bio važan i u vrijeme Ilira dokazuje na Marèa vrhu velika ilirska tzv. Ako je u to davno doba i postojalo kakvo moæno sjedište na otoku to je moralo biti baš tu gdje su polja, vode, strategija obrane, najprometniji putovi i td. Zbog tih je razloga veæ u rimsko doba tu locirano groblje kako to kazuje i titular crkve sv. Ciprijan o kojemu je veæ bilo govora. Taj je svetac i muèenik u IV i V st. Da li je ovo bila prva župna crkva Smokvice? Iz gornjeg prikaza o ovoj crkvi o njezinoj lokaciji, starosti, bogatstvu, patronatskom pravu te kultu koji u njoj vrši puk Smokvice, više je nego oèito da bi to mogla biti prva crkva Smokvice. I u Žrnovu i u Pupnatu i u Èari grobljanske su crkve bile u svoje vrijeme glavne i jedine crkve kako to nalazimo u arhivskim dokumentima. Ista stvar može biti i u Smokvici. Ova crkva bila je meta procesija svake nedjelje od sv. Mihovila pa do Uskrsa. Bratimi Gospe Kandalore skupa s pukom molili su dok su išli prema groblju za pokojne, a od groblja do sv. Mihovila Stranom pjevalo se kantalene. Kantalenu je prdvodio jedna pjevaè od spomenute bratovštine. Okoliš ove crkve trebalo bi istraživati kao i samo groblje sv. Ciprijana jer su tu najbolje i najrealnije moguænosti da se otkriju nalazi koji bi upuæivali na dogaðaje i prošlost drevne Smokvice. Petra nalazi se na Siknici poviše antièkog puta koji je išao preko Lova za Blato. Isto kao što je sv. Ivan èuvao vode i krak puta preko Gradine za Blato, tako je sv. Petar imao istu funkciju u zapadnom dijelu polja: èuvati put. Ovakova pažnja koju crkve daju važnim putovima na Siknici upuæuje ne samo na prolaznike i uèestalost ljudi, nego možda i na blizinu naslja u tom kraju koje se poslije ugasilo i nestalo. Ovu crkvu sluèajno ne spominje arhivska graða u XIV st, ali je ona zasigurno u to doba bila sagraðena pa i mnogo ranije. Ova je dakle sadašnja crkva sagraðena na temeljima jedne starije crkve. Zato je ta nova crkva viša i prostranija od drugih crkava po poljima a i stilski je dotjeranija. Ni vzitator Valier ni Priuli ovu crkvu nažalost ne spominju. Prvi vizitator koji nam nešto o njoj javlja to je biskup Diedo g. Rekli su da su mnoge novèane kazne u ruci Marina Mateloviæ. Crkva je ruševna, odredit æe joj se što bude dolièno. Crkvom æe upravljati župnik, odredit æe joj prokuratora koji æe u vrijeme žetve i berbe sakupljati dobra za ovu i druge crkve. U kojem se obimu bude sakupljalo tako æe se crkva i obnavljati. Ako se tako ne postupi odredio je najstrože crkvene kazne. Tako je na svu sreæu spasio ovu a i druge poljske crkve. Ivana Krstitelja takoðer je na Siknici poviše voda Sv. Ova crkva pokriva osim voda i zaštitu onog kraka puta prema Gradini i Blatu. Spominje se prvi put g. Vizitatori Valier i Priuli ovu crkvu ne spominju, ali je spominje biskup Diedo g. Toma Tomašiæ zatražio je da bude prokurator. Dobra ove crkve su tri gonjaja sijanice uokolo. Biskup Diedo odreðuje i za ovu crkvu isto što i za druge neke. Ujedinjuje je zavazda sa župnom crkvom, stavlja je pod vlast župnika komu nareðuje sakupljanje plodova u naravi u vrijeme žetve i berbe za popravak ove crkve i odreðuje crkvene kazne ako se tako ne postupi. Izgleda da je i ova crkva spašena zauzetošæu ovog vrsnog biskupa. Pred drugi svjetski rat Ivan Koruniæ Viliæ iz Dubrovnika, a rodom Smokvièanin naslikao je oltarnu sliku za ovu crkvu. Andrije apostola nalazi se poviše antièkog meðeumjesnog puta Smokvica — Èara na raskrsnici gdje se jedan krak puta odvaja za Vrh Smokvice u pravcu sv. Ova se crkva spominje prvi put g. Ne spominju je vizitatori Valier i Priuli. Dobra crkve su otprilike dva gonjaja zemlje oranice kako je rekao Ivan Baboriæ, sve uokolo crkve sa svojim èesticama do na vrh brda. I ovu je crkvu stavio pod vlast župnika ujedinivši je zavazda sa župnom crkvom. Odredio je k tome njezin popravak od sakupljenih dobara žita i vina i odredio je crkvene kazne ako se tako ne postupi. I ova veoma stara crkva na ovaj je naèin spašena. Vida nalazi se na starohrvatskom lokalitetu na vrhu slikovite glavice što je zapadno od groblja odakle puca predivan pogled u svim pravcima pa je ona veoma strateška te u ratovima postaje i meta rušenja kako je to bilo i u prošlom svjetskom ratu, ali je popravljena i opet privedena kultu. Ona se ne spominje prije g. U njezinom donjem pragu saèavan je veoma stari naèin zatvaranja vrata, pa je i to za Smokvicu jedna posebnost. Vida ne spominju Vizitacije Valiera ni Priulija a o njoj g. Reèeno je da ima prihode od vinograda Ograda u predjelu Na gornjoj Njivici Postinami. Vinograd je dan gosp. Prijamu Španjiæ koji veæ mnoge godine ništa ne daje crkvi. I za ovu crkvu važi isto što je biskup odredio za ostale ruševne crkve. Stavlja je pod vlast župnika sjedinivši je sa župnom crkvom. Odreðuje joj naèine sakupljanja prihoda za popravak i sve sankcionira kaznama ako se tako ne postupi. Ane u prekrasnom polju Prapatna najprije je bila vezana uz kult sv. Izidora, zaštitnika ratara da bi poslije prevladao kult u èast sv. Crkva je nastala u kulturno-gospodarskom kompleksu korèulanske plemiæke obitelji Kanaveliæ i njezinih nasljednika , koja je tu imala ladanjsku kuæu, torkul, konobu i ostale gospodarske zgrade. Tu je pjesnik Petar provodio svoja ladanjska ljeta blizu mora i plodnog polja. I dok je punio konobe i žitnice bogatstvom uroda, usput je stvarao svoja literarna djela, a naroèito nabožne pjesme, koje su mnoge preuzeli bratimi Smokvice i drugih naselja kao pjevne tekstove u svojim brojnim procesijama, kako to potvrðuje tradicija Smokvice. Za ovu crkvu ne znamo kad je sagraðena i niti jedna Vizitacija je ne spominje. Špilja Gospe Lurdske na izlazu iz Smokvice na starom putu prema Brni ima oltar i u njoj se može govoriti misa. Odmah uz nje je i križ sv. Liberana Tim putem su dolazili napadaèi iz Brne, a iz tog istog pravca i olujni oblaci. Zato je tu sv. Liberan ali njegov kult u našim krajevima nije naroèito star. Stjepana muèenika u Brni sagraðena je g. Propale crkvice iz okolice Smokvice zadržale su svoj spomen u sanktoremu kao: Suæurska glava, Sutulija, Sutvara, Stofija, Mihanja glavica. Smokvica se dakle može podièiti crkvenom arhitekturom koja je tu cvala ponajbolje na otoku Korèuli tijekom vijekova. Sutulija je prevažan lokalitet u predjelu južno od Prapatne. To je neznatna glavica iznad mora na kojoj je bila sagraðena starohrvatska crkvica sv. Ilije ptoroka, a koja se u arhiv. I sam korèulanski povjesnièar Paulini XVIII st. Sutvara je dobila naziv po crkvi sv. Barbare koja je bila na znaèajnom punktu za osmatranje i mora i kopna. Još u vrijeme starih Ilira ova je dominantna uzvisica mogla biti vezana putem ognjene signalizacije s brdom Obala ili Marèa Vrh u blizini sadašnje Smokvice, a otuda preko Gradine sa sjevernom stranom otoka. Župni ured Kao što je Smokvica župa od pamtivijeka tako je i njezin župnik tu rezidirao odvajkada. Izgleda da je nekad Župni ured redovito pratio župnika tamo gdje je on stanovao. To je u davnoj prošlosti bilo iznad crkve prema vrhu sela, tamo gdje je veæa sigurnost. Tako je nekad župnik stanovao na Batu u kuæi Pecotiæa. Isto tako se pripovijeda da je župnik stanovao možda još i prije u kuæi Tomašiæ Kunica. Biskup Diedo kad je došao u Vizitaciju Smokvice g. Taj isti biskup spominjuæi spor oko župnog vrta što ga je nekad koristio župnik don Augustin Celubinu a koji se nalazi u blizini župnog stana oèito upuæuje na odreðenu lokaciju župnog stana u Smokvici. Kad je vizitator Valier vršio vizitaciju naredio je za Žrnovo da se napravi nova župna kuæa blizu crkve sv. Martina, a za Smokvicu ništa ne odreðuje pa se može zakljuèiti da je Smokvica imala veæ tada g. Župnik don Marko Bono koji je stradao g. Taj župni stan bio je kompleks od tri složene zgrade. Srednja je imala 2 kata, a ona zapadna imala je umjesto krova veliku taracu s kamenim kolonama, dok je ona istoèna bila najnovija i najmodernija. Osim prostrane kuæe tu je bio arhiv s bogatom knjižnicim. Svoje brojne knjige i to veoma moderne, kako je to pripovijedao Don Ivo Oreb, bio je ostavio Župnom Uredu i Don Niko Banièeviæ koji je umro g. U prizemlju župne kuæe bila je velika i prostrana crkvena konoba. Tu je zgradu sa svim njezinim vrijednostima spalio njemaèki okupator godine 1944. Tada se izgorjele i matiène knjige koje su datirale, Krštenih iz g. Kako je vizitator Valier bio zapovijedio pisati u Smokvici matiène knjige još g. Pripovijeda se naime da je u davna vremena bio izgorio župni stan u Smokvici pa su tim povodom mogle i tadašnje župne knjige nastradati, a stradale su i u drugim nekim župama. Sadašnje matiène knjige nisu starije od g. Trebalo bi svakako prepisati i ostele duplikate matiènih knjiga 1835-1850 koje se mogu naæi u arhivu Biskupije, tako da u Smokvici bude što više matiènih podataka. Sadašnji župni stan sagradio je župnik don Stanko Lasiæ 1971-1991 tek g. Mnoge su rane s tim u vezi veæ zacijelile, ali ono što se jednom uništi, nikad se više u potpunosti ne može obnoviti. Bratovštine U Smokvici je tokom povijesti, koliko je poznato, bilo 5 bratovština. Još u ovom stoljeæu g. Od tada pa do sada nestale su Bratovština Tijela Kristova i Bratovština Gospe Karmelske, a saèuvale su se: Bratovština Gospe Kandalore, Bratovština Gospe od Ruzarija i najmlaða Bratovština Srca Isusova. Nestala bratovština Tijela Kristova izgleda da je dosta stara. Ne zna se tko ju je osnovao Nju spominje Valierova Vizitacija g. Ona je bila raširena po svim našim župama èak i u Èari i Pupnatu koje u davnini i nisu bile župe te u korèulanskoj katedrali pa je oèito da je bila potaknuta iz istog, najvjerojatnije biskupskog središta. To što je ova Bratovština bila raširena uz druge Bratovštine po župama otoka govori da je svaka Bratovština imala svoju vlastitu namjenu i zaduženje. Sakramentom, kako je to bio obièaj od pamtivijeka i td. Isti biskup piše g. Možda je nakon ove biskupove zapovijedi nastala ona debela knjiga bratovštine Gospe od Ruzarija koja je do nas došla ošteæena, ali ipak se saèuvala. I biskup Fagagna g. U ovu Bratovštinu upisivao se i ženski svijet koji je razvio osobito pobožnost zavjata, nošenje odjeæe Gospe karmelske te škapulara. Osim šematizma ni jedan drugi spis ne spominju ovu Bratovštinu u Smokvici. Meðu ostale tri Bratovštine najstarija je ona matiène crkve Gospe Kandalore. Ona je nastala kad i sve ostale bratovštine vezane uz matiène crkve sve 4 stare župe na otoku kad je prvi korèulanski biskup Ivan Kruèiæ osnovao u gradu Korèuli u crkvi Svih Svetih g. Ta je bratovština iz grada veæ od svog poèetka bila utjecajna i primjerna za ostale bratovštine otoka u liturgiji, procesijama, napjevima, nošnji i td. Bratovština Gospe Kandalore jedina od Bratovština u Smokvici ima vlastitu Pjesmaricu iz koje se pjevalo svake nedjelje od blagdana sv. Mihovila pa do svetkovine Uskrsa. Ova je bratovština uvijek posljednja u procesijama što je znak njezine starosti i dostojanstva. Njezini su pjevaèi razvijali pjevanje koje su prihvaæali bratimi ostalih dvaju bratovština kao i puk koji je u procesiji. Kad je rijeè o Pjesmarici ove bratovštine ona sadrži 25 kantalena kao i ostalih pjesama koje se inaèe u crkvi ili procesijama pjevaju. U Smokvici su saèuvane dvije ove Pjesmarice. Vlasnik jedne je Ante Tomašiæ Raba, a druge Antun Pecotiæ Sokol. Oba ova Smokvièanina su umrli pred više od 40 godina. Bili su vrsni pjevaèi, ljubitelji i nositelji crkvenih tradicija u Smokvici. Meðu brojnim crkvenim pjevaèima oni su se posebno isticali pa i time da su dali prepisati spomenutu Pjesmaricu. Ovaj je bio najkompletniji pjevaè u crkvi u mom djetinjstvu. Dugo vremena bio je i sakristan. Posjedovao je darovitost, spretnost i umijeæe u crkvenim poslovima. Njezin tekst izgleda mi najbolji od onog netom spomenutog, pa èak i od onog u Žrnovu što ga je pisao dun Jakov Zmajiæ g. Antun Pecotiæ Sokol imao je zadivljujuæe pamæenje. Velike litanije kao i druge liturgijske tekstove pjevao je napamet. Misu je uvijek pratio iz hrvatskog misala što ga je bio preveo Dr. Da li se bratovština Gospe Kandalore igdje spominje u Vizitacijama ili arhivskim dokumentima? U Vizitacijama ne nalazimo, ali to nas ne treba èuditi. I mnogo toga vizitatori ne spominju a znamo da je bilo. Marina Baniæeviæ gonjaj i pol. Da li se ova dva navoda odnose na Bratovštinu Gospe Kandalore teško je reæi jer su navodi manjkavi. Ovaj drugi mogao bi biti i Bratovštine Tijela Kristova pa i na Bratovštine Gospe od Ruzarija jer su obe ove Bratovštine u to vrijeme mogle postojati i zemlju posjedovati, a onaj prvi navod zbog veæe starosti mogao bi se baš odnositi na Bratovštinu Gospe Kandalore, ali ništa nije sigurno. Ova Bratovština imala je svoj objed past na Kandaloru 2. Ni o ovoj Bratovštini nije nam se gotovo ništa saèuvalo osim jednog Blagajnièkog dnevnika koji je mnogo ošteæen. On je dosta debeo i trebalo bi ga prouèiti. Ova je Bratovština najvjerojatnije osnovana krajem XVI ili poèetkom XVII st. U Smokvici je jedna oltarna slika iz stare crkve koja prikazuje Gospu, sv. Možda je to slika iz vremena prije nego je kupljen kip Gospe od Ruzarija. Ova bratovština imala je svoju sveèanost na prvu nedjelju listopada. Isto tako postoji jedna lijepa drvena slika tzv. Zanimljivost ove bratovštine je i u tome što ona nosi baldakin u procesijama sa Presv. Sakramentom i baldakin prato feralima. Nije li možda u tome saèuvan i obièaj i praksa bratovštine Tijela Kristova? Nije li ova bratovština preuzela dužnosti jedne još starije bratovštine? Treæa je Bratovština najmlaða ona Srca Isusova. Stari se ljudi spominju i pripovijedaju da su je utemeljili Isusovci u vrijeme održavanja duhovnih Misija da li krajem prošlog stoljeæa ili poèetkom ovog nije sasvim sigurno. Sveèanost im je na svetkovinu Srca Isusova. Sve ove tri bratovštine su na izdisaju i slabo su aktivne. Sudjelovali su svi Bratimi u procesijama pa i u sprovodima. Trebalo bi im hitno vratiti sudjelovanje u liturgiji, trebalo bi ih po statutima opet obnoviti, poèev od nošnje koja za svaku Bratovštinu mora imati znak raspoznavanja i pripadnosti. To se posebno odnosi na dvije mlaðe bratovštine. U Crkvi se mnogo toga u naše vrijeme izmijenilo, ali sjaj liturgijskih obreda ne bi smio patamnjeti ni izblijediti. Bratovštine trebaju predvoditi obredne i druge dobre pobožne obièaje koji su nekad tako bili revno vršeni i opsluživani na zadovoljstvo i duhovni polet èitave župe. Neki statistièki podaci Smokvica je g. U to vrijeme Blato ima 400, Žrnovo i Pupnat 300, Lumbarda 7o, a grad oko 1000 st. Ovako mali broj stanovnika je posljedica ratova i kužnih bolesti. Sva su naselja stradala ali izgleda Smokvica najviše. Ona je otvorena gusarima s Blataca, iz Brne, iz Mirja, pa i iz Èare. Gusari, Turci, pljaèkaši znali su za to mjesto, njegovo bogatstvo i slabu moæ obrane. To opaža i biskup Marin Drago u svom Izvještaju na sv. Sastavio ga je tadašnji župnik Don Antun Brèiæ, a sada se èuva u arhivu Biskupije u Dubrovniku. Prema tom popisu u Smokvici je tada živjelo 68 obitelji s ukupno 372 stanovnika. S ovim se po prilici slaže i prikaz biskupa Mihovila Trialija g. Stanovništvo je sad raslo sad padalo. Tako je bilo i u gradu Korèuli. Kužne su bolesti bile najgore. One su harale i kosile nemilo i nije bilo pomoæi. Zato su u èast sv. Roka Branitelja od kužnih bolesti èesto podizane crkve, oltari, kipovi i bratovštine. U svakoj našoj župi ima ponešto od svega toga, a u Smokvici: kip sv. Roka u crkvi i križ sv. Roka na Vrh Obale. Poèetkom XIX st Smokvica ima oko 700 stanovnika, a nakon prvog svjetskog rata bilo ih je oko 1400. Sada nakon iseljenja u Australiju i drugdje, opet se broj smanjio na manje od 1000 skupa sa susjednom Brnom. Pad nataliteta i otezanje mladiæa da se ožene èine svoje; narod stari, a djece i mladih je sve manje. Tako se nerazložno izumire i propada; stradamo sami od sebe. U Smokvici postoji od g. Tu su tri sestre. One pomažu u crkvi, na vjeronauku, vode pjevanje i td U Smokvici postoji osnovna škola, ambulanta s rentgenom, zubna ambulanta, ljekarna, banka, limena glazba. Smokvica je i sjedište Opæine. Namjere za buduænost Trebalo bi izgraðivati sve strukture crkve koje su dugogodišnjim komunistièkim a i drugim pogrešnim djelovanjem postale klimave i obesnažene. Jednako tako treba usuglasiti stare obièaje s novim liturgijskim tekstovima, tiskati nove tekstove i knjigu Bogoslužbenik, obratiti najveæu pozornost djeci i mladima, izgraðivati veæe jedinstvo svih struktura, a u Brni na prilazu Istrugi sagraditi veæu crkvu od sadšnje u èast sv. Nikole putnika, zaštitnika mornara i k tome uvesti pobožnost Majke crkve kraj svibnja i sv. Liberana nalazi se ukraj puta prema Brni, a mnogi krajevi Fracuske i Njemaèke štuju ovog sveca zaštitnika od nevremena, bolesti burega i td. Ako se ovomu doda: crkovinare, pastoralno vijeæe, bratovštine, pjevaèki zbor, jedne dobre klasiène orgulje i td, župa Smokvica ima lijepu perspektivu i u treæem mileniju kršæanstva. Neka bi u tome pomogla i Blažena Gospa, zaštitnica ove prelijepe i pitome župe u srcu otoka Korèule. U Žrnovu, 16 srpnja 1998.

autoput Koridor 10 u Makedoniji Puštena dionica od Demir Kapije do Smokvice 24.04.2018
Ona je otvorena gusarima s Blataca, iz Brne, iz Mirja, pa i iz Èare. Liberana Tim putem su dolazili napadaèi iz Brne, a iz tog istog pravca i olujni oblaci. Nejbližší ubytování nedaleko Smokvice naleznete v tomto přímořském letovisku. In the village there are several old patrician summer houses, and nearby there are several small early-medieval churches. Od nižih èinovnika u Smokvici u XIV st su: glasnik koji razglašuje odredbe vlasti, gastald sa posebnim ovlastima, polšæici procjenitelji poljske štete osobito žita i paze na èuvanje i upotrebu vode, pudari koji prijavljuju štetu, gajari nadziratelji opæinskih i drugih gajeva, kolektori sakupljaèi žita i vina, kapitan od mlina koji pazi da se sve žito požanje, ovrše i ne izvozi.